Klub čitatelja vlastite prošlosti
Prošlost nekog kraja ne čine samo znameniti ljudi nego i svi mi
0   /   100
UVOD

Zajedničko čitanje prošlosti

Fotografije su pune otkrića. Posebno one koje prvi puta vidimo. Ne samo da preko njih zavirujemo u neka prošla vremena kao da smo u vremenskom stroju, nego imamo povlasticu u potrebi za saznanjima nenametljivo ući u nečiji tuđi život, tuđu prošlost. Za to treba puno obostranog poštovanja i povjerenja. No, plaća je nemjerljiva! Nismo još naišli niti na jednu amatersku fotografiju, koliko god ona možda bila tehnički loše snimljena ili nestručno kadrirana da nam nije otkrila nebrojene informacije potrebne za razumijevanje prošlih vremena, za razumijevanje naših predaka, za razumijevanje nas samih. Pravi je užitak čitati ih i iz njih učiti. Zamoljeni da analiziraju jednu izabranu fotografiju svoja otkrića će s nama dijeliti stručnjaci raznih struka, brojni poznati sugrađani u Hrvatskoj i izvan nje. Zahvaljujući njima na ovom mjestu imat ćemo prilike naučiti prepoznavati i iščitavati slojeve poruka i informacija, ali i umjetničkih i emocionalnih dojmova koje pružaju fotografije iz naše baze podataka. Vjerujemo da ćete uživati u njihovoj interpretaciji.

2
Čitamo prošlost zajedno
1
Skener Epson Perfection V850 Pro
79
Zbirki
367
Obrađenih fotografija

Čitajmo prošlost zajedno

Grabrik u doba grabova

Vrijedno je podsjetiti se da je na mjestu današnje Sportske dvorane Tomislav Pirc još u prvoj polovici 20. stoljeća gusti grabov šumarak s debelom hladovinom pružao brojnim Požežanima i posjetiteljima iz okolice savršeno mjesto za uživanje u druženju. Uz Lobeovu pivovaru, vinski podrum Leopolda Pollaka, gostionicu s odličnim jelima i pilima koja je mijenjala vlasnike, Grabrik je bio omiljeno mjesto za čašu piva ili vina pred nedjeljni ručak na povratku s obitelji Mise, mjesto manjih i većih zabava na otvorenome, pučkih veselica i skupova, vrtnih zabava, koncerata, gimnastičkih prezentacija sokolaša, teniskih i kuglačkih mečeva...

Svatovi u Stražemanu

Fotografija nastala je između 1938. i 1940. godine u Stražemanu prema kazivanju vlasnice fotografije Mirjane Guzanović i prikazuje grupni portret svatova. Prepuna je detalja i svojevrsni je dokumentarni izvor onoga vremena. Prema uobičajenom načinu fotografiranja svatova u tadašnje vrijeme mladenci su smješteni u sredini u sjedećoj pozi. Pretpostavljam da pokraj njih sjede kumovi kao glavni svatovski časnici, kako je bilo uobičajeno na tadašnjim fotografijama.

Tri tako slične a tako različite fotografije

Prva fotografije iz obitelji Diklić potječe iz druge polovice 19. stoljeća i pokazuje studijski portret požeškog župana, tiskara i književnika Miroslava Kraljevića sa suprugom Marijom u vrijeme posjeta nećakinji barunici Julki Rozenzweig i njenom suprugu Kolomanu u jednom od bečkih fotografskih ateljea.

Druga fotografija gospodina Ivice Ajanovića prikazuje požeškog trgovca, vinogradara i agilnog pristaše Hrvatske seljačke...

Klub Paprika

Društvo vinskih doktora Pinta koje je krajem 17. stoljeća okupljalo brojne plemenite i poznate osobe onoga doba na svom posjedu u Zagvozdu osnovao je grof Baltazar Patačić s posebnom misijom. Naime, njihovo redovito sastajanje barem četiri puta godišnje, početak je običaja obrednog ispijanja vina uz brojne utvrđene regule, odnosno pravila od kojih je većina bila šaljive prirode kako bi se društvo što bolje zabavljalo. Polako kroz vrijeme, običaj se širio na niže plemstvo širom sjeverozapadne Hrvatske te se spuštao prema građanskim krugovima, te je tako došlo i do Požege. Na žalost za sada su nam jedini izvori o ovim veselim i dobro osmišljenim aktivnostima građanskog sloja koji potanko opisuju ovu vrstu zabave tek u književnim djelima Josipa Eugena Tomića i Vilima Korajca te u Etnološkom odjelu HAZUa koji čuva...

„Na uglu kod Ranjenog Isusa neka je Klamfarica Slovenka držala birtiju. Tamo je mene tata u sepetu nosio kad smo išli s pijaca, pa sam im čitao Gospodarski vjesnik. Imao sam pet godina.“
Branko Hribar
„Talijani s Praulja i Ciglana su organizirali maškare na konjima i s kolima. To je bila stvarno fešta. Narod se mjesecima pripremao.“
Ivan Del Vechio
„Francuska salata se nije pravila za Božić da ne bi propala jer sve svega bilo previše. Ta pažnja sa hranom, bila je u glavi, nije se radilo o štednji. Nego je naprosto bila grehota da nešto propadne..“
Bianka Fleissig Benković
„Još su po gradu saone prolazile i konji. Uzeli smo veliku špagu pa smo pitali da se za njih zakačimo. Kad smo došli do Vatrogasnog doma ili do željezničke stanice, kao da smo došao do kraja svijeta.
Davor Uhl
„Dida je baki slao iz Amerike za vrijeme rata i poslije rata 'trukove', ogromne kovčege u kojima je bila hrana: šećer, kava, riža, roba, damasti.. i meni je dostajalo za nekoliko stoljnjaka.“
Mira Miljević
„U vinograde pred berbu nisi mogao ići kad je zorilo grožđe. Morao si imati propusnicu od grada. Pudari su čuvali vinograde sa svake strane brda pa bi si dojavljivali.“
Vera Dražić
„Dužili su se po imendanima i rođendanima, po Božiću, Uskrsu. Točno se znalo kad se kome ide. To se već znalo kod koga će se što jesti i kod koga je što najbolje.
Blanka Zarić
×