Klub čitatelja vlastite prošlosti
Prošlost nekog kraja ne čine samo znameniti ljudi nego i svi mi
0   /   100
Pratite nas videoputem

Sastanci kluba

Povuci dolje

Sastanci Kluba čitatelja vlastite prošlosti kulturni su događaji koji zahvaljujući digitaliziranim
obiteljskim fotografijama obrađuju pojedine teme iz nekadašnjeg života Požege i požeškog kraja. Prilika je to za zanimljive interpretacije pojedinih neistraženih dijelova zajedničke prošlosti, razmjenu iskustava i podataka. Za sugrađane starije životne dobi to je svojevrsna terapija, a mlađim generacijama prilika da na zanimljiv način kroz fotografije nauče kako se živjelo u prošlim vremenima.


Sastanci kluba se održavaju zahvaljujući partnerskom sporazumu u Dvorani znanja Gradske knjižnice Požega u kojoj se uvijek traži mjesto više. Kako bismo omogućili što većem broju posjetitelja zajedničko uživanje u starim fotografijama i razmjeni informacija, Gradski muzej Požega se trudi snimke sastanaka objavljivati na svom You Tube kanalu. U skoroj budućnosti, iskreno se nadamo mogućnosti izravnog prijenosa sastanaka Kluba putem interneta i još neposrednijem druženju sa svima koji žive izvan Hrvatske ili koji radi svojih ograničenja ne mogu biti s nama.

79
Zbirki fotografija

Požeški Filipovići

O berbi, vinogradima i svemu ostalom

Tajne požeških dvorišta

U Požegi na Orljavi svi su veseli

Kod časnih sestara

Ajmo na kupanje

Predstavljanje projekta

U potrazi za izgubljenim vremenom

Uzduž i poprijeko

„Išlo se na izlete svugdje gdje je bio potok, da se mogu djeca igrati. U potoku bi se hladilo i vino, a i suđe se pralo.“
Blanka Zarić
„Kad su gorile barutane za vrijeme Drugog rata, mogao si kupit igle po zemlji koliko je sjalo.“
Vera Dražić
„Bio je žandar koji je išao gledati kanale ispred kuće, ako nisi očistio, dobio si globu.“
Vera Dražić
„Savski ribari su još u noći dovozili u šaragljama puno ribe pokrivene svježom koprivom da se ne pokvari. Dovozili su i sitnu ribu. Za vrijeme rata se to solilo i čuvalo u teglama.“
Mira Miljević
„Nedjeljom poslije ručka smo iz Arslanovaca išli baki pješice baki na Ciglane. Bio je veliki i mali vrtuljak kod stanice. Prvo smo se malo izvozali, pa onda dalje kod bake.“
Mira Miljević